Svaki lajk, pretraga, objava i podijeljena lokacija ostavljaju digitalni trag. Zajedno, ti tragovi stvaraju sliku o nama koju internet može pamtiti mnogo duže nego što očekujemo, čak i kada mislimo da smo neki sadržaj obrisali.

Zato je važno da prije svakog klika zastanemo i razmislimo šta ostavljamo iza sebe. Da li želimo da određena objava ostane dio našeg digitalnog identiteta? Kako je mogu vidjeti drugi i kako bismo se osjećali kada bi je neko pronašao nakon nekoliko godina?

Digitalni otisak je mnogo više od fotografije, komentara ili statusa. On može postati naš tihi CV, prvi utisak koji ostavljamo i priča koju svakodnevno gradimo o sebi u online prostoru. Upravo zato je korisno povremeno pretražiti svoje ime, provjeriti koje su informacije javno dostupne i pažljivije upravljati sadržajem koji dijelimo.

Odgovorno ponašanje na internetu počinje sviješću da svaki naš klik može imati dugoročan uticaj na način na koji nas drugi vide i na količinu informacija koje ostavljamo dostupnim u digitalnom prostoru.

Internet možda ne poznaje gumicu za brisanje, ali ti kontrolišeš klik.

Ovo poručuju vizuali koje je kreirala Aleksandra Radović u okviru kampanje „Moje digitalno pravo“, koja podstiče mlade i širu zajednicu da odgovornije upravljaju svojim digitalnim identitetom, privatnošću i sadržajem koji dijele na internetu.

Kampanja je dio projekta „Digitalna (de)konstrukcija laži“, koji realizuje Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR), podržan kroz program „Zaštita prava i promocija digitalnog građanstva: Crnogorski digitalni štit (MDS)“, koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa SHARE fondacijom i u saradnji sa Agencijom za audiovizuelne medijske usluge, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.