U Crnoj Gori, politički oponenti više se ne posmatraju kao legitimni neistomišljenici, već kao neprijatelji, a izostanak jasnih standarda dobre argumentacije, otvara prostor za dvostruka tumačenja, logičke greške i emocionalne manipulacije. 

Tako javna retorika postaje zasićena ekskluzivizmom, etiketiranjem i govorom mržnje, čime se sužava prostor za racionalnu političku debatu, što u krajnjem slabi demokratski kapacitet društva. 

S druge strane, svaki pokušaj da se javni govor ‘normativizuje’ u argumentacionom kontekstu, doživljava se kao ‘policijski posao’, odnosno uskraćivanje slobode govora, što je takođe evidentno i u slučaju govora mržnje. 

Kao odgovor na ove probleme, UZOR  predlaže set preporuka koje uključuju uvođenje normi dobre političke komunikacije, reformu zakonskih odredbi o govoru mržnje, jačanje medijske i argumentacione pismenosti kroz obrazovanje, razvoj mehanizama za rano prepoznavanje retoričke radikalizacije, te otvaranje prostora za konstruktivni dijalog među političkim akterima.

Ovom analizom želimo da doprinesemo stvaranju političke i društvene kulture u kojoj neslaganje neće voditi neprijateljstvu i antagonizmu, već biti osnova za kvalitetniju i demokratskiju razmjenu ideja. 

Isto tako, svjesni smo da ne živimo na “slobodnom tržištu ideja”, već u polarizovanoj javnoj sferi podložnoj dezinformacijama- pa potenciranjem dobre argumentacije možemo izbjeći prizvuk ideološke ostrašćenosti. 

Ove preporuke ne nude brza rješenja, ali predstavljaju održiv okvir za izgradnju, inkluzivnije i racionalnije javne scene u Crnoj Gori. Njihova implementacija zahtijeva političku volju, međusektorsku saradnju i dugoročnu institucionalnu podršku. 

Međutim, bez jasnog odgovora na izazove retoričke radikalizacije, Crna Gora ostaje izložena opasnostima dublje polarizacije, institucionalne erozije i narušavanja demokratskog dijaloga. 

A to nije put do UZOR(nog) društva…

Maja Nikolić